Tema: kolumna
Zlatarski učenici i ovako su neprestano okićeni medaljama i trofejima; gdje bi im tek bio kraj kad bi imali prostor za treninge? Kad bismo imali školsku dvoranu, budući Modrići i Janice dobili bi priliku kakvu zaslužuju.
Pijani, smiješni, uvijek u pregovorima sa susjedima – iako za neke vrijede, ovo nisu pravila već stereotipi koji se neprestano nepravedno pripisuju nama Zagorcima. Nažalost, zbog našeg nas se autentičnoga govora često posramljuje i zbog njega nas se smatra neobrazovanima.
Što je čovjek bez emocija? Nitko i ništa. Kamen. Vegetirajuća biljka. Stroj. Robot. Ravna crta na EKG-u ili na poligrafu.…
Mačke su često, poput djece, izložene opasnosti zbog svoje znatiželje. Radoznalo guraju svoje šapice u utičnice neznajući da ih struja…
„Lajkaj me da znam da vrijedim“, vikala je Irina Valentini, „ili ću te sutra pobrisati pa ti nećeš vrijediti ništa!“…
Kako u ovom čušpajzu od života znati što bismo bili? I što ako nam ne uspije da postanemo ono što bismo željeli biti? Je li ono što nam preostane, upravo ono što bismo trebali biti?
Sloboda je zakon! Vrijedi li i obrnuto? Zakon je sloboda?! Nije li sloboda samo obmana, utopija jer je ograničena zakonima,…
Dijagnoza: rak maternice ili debelog crijeva. Prognoza: tjedan dana života. Terapija: iskoristi posljednje dane života kako najbolje znaš.
Očekujući novu kurikularnu reformu i osvježen popis lektirnih naslova, možemo samo okrenuti novu stranicu lektire koju upravo vrijedno čitamo iako neke od njih djeluju zastarjelo i zbunjujuće.
Kada čovjek korača u svijet kao odrasliji, uzme si jednu od maski jer drugačije ne bi mogao preživjeti. Tako se možda udaljava od onoga što čovjek jest.