Mačke su često, poput djece, izložene opasnosti zbog svoje znatiželje. Radoznalo guraju svoje šapice u utičnice neznajući da ih struja može ubiti. Zbog toga bi izreka „Znatiželja je ubila mačku!“ trebala upozoriti ljude na opasnosti od prevelikog eksperimentiranja. Ako izreci dodamo da mačke imaju 9 života, da izreka datira s kraja 16. stoljeća i da je odrastao čovjek, za razliku od mačke, misaono biće koje može zaključivati, razmišljati i rješavati probleme, intenzitet upozorenja nas uopće ne bi trebao brinuti. Također, originalna engleska izreka glasi: „Curiosity killed the cat, but satisfaction brought it back!“. Nije prvi put da se smisao prijevodom gubi, stoga zadovoljno mogu reći: opasnosti zaista nema, znatiželja stvara i evoluira čovjeka na zadovoljstvo čovječanstva.
Od kotača do električne daske
Sve što je čovjek izumio može zahvaliti svojoj urođenoj sklonosti ka istraživanju prirode i otkrivanju prirodnih pojava, duševnom nemiru koji je pokretač ljudskog roda, svojoj znatiželji. Čovjek je udarao kamen o kamen pa je, vidjevši iskre i neznajući što će se dogoditi, znatiželjno nastavio. Isprva je samo vatru promatrao u prirodi i koristio je kada bi udar groma izazvao požar. Uporaba vatre bila je veliko evolucijsko dostignuće. Kuhana hrana utjecala mu je na razvoj mozga te je uslijedio niz promjena koje su mu olakšavale život u svakom pogledu. Bolje je procesuirao podatke i gradio inteligenciju te povećavao šanse za svoj opstanak.
Stotinama tisuća godina kasnije znatiželjno će zakotrljati balvan i pokrenuti još jednu revoluciju u ljudskoj povijesti izumom kotača. Današnji potomak Freda Kremenka zahvalan je za pošteđivanje svojih nožica. Izgradnjom plovila čovjeku je omogućeno otkrivanje novih zemalja, a izumom rakete došao je dalje nego što je mislio da će ikada doći. Slijed industrijskih revolucija iznjedrio je mnoge važne izume koje i dan-danas koristi uz preinake i razna usavršavanja. Da čovjekov um nikada ne miruje, dokaz je i nova (hrvatska) električna daska kojom čovjek može lebdjeti iznad mora što mu daje osjećaj letenja, a sve zato što je ostao zaigran i radoznao kao malo dijete.
Znatiželja se rađa u isto vrijeme kad i mi. Znatiželja nas pokreće i motivira na djelovanje. Ona je gorivo za sva naša putovanja, i daleka i kratka, i što je više njegujemo, ima je sve više. Dok smo mali, sve nam je novo pa je zato znatiželja u djetinjstvu izraženija nego u starosti. Kako vrijeme u današnje doba brzo prolazi, čovjekov život puni se obvezama, brigama i problemima, pa ovu prirodnu i korisnu praksu života stavlja na drugo mjesto. U trenutku u kojem osjeti da ne postoji ništa što bi ga tjeralo naprijed, ima problem. Kada mu ponestane znatiželje, svijet mu se počinje uvlačiti u sebe, kopnjeti. Svijet bez pitanja bio bi jednak onome bez pčela – ne bi ga bilo.
Košnica pitanja
Što bi moglo zamijeniti otkrivanje nečega o sebi i onoga što nas okružuje? Kada otiđete u planine, zagledajte se oko sebe i zapitajte: „Zašto je ova planina baš takvog oblika, zašto je ovdje zrak drugačiji nego u podnožju, koje sve životinje ovdje žive i zašto baš te, koja je ovo vrsta drveća?“ Možete postaviti i kompleksnija pitanja za koja će vam trebati veće istraživanje kao npr. „Jesmo li sami u svemiru?“, samo pazite da ne otvorite Pandorinu kutiju.
Slijedite velike stope svojih predaka. Biti znatiželjan znači biti istraživač, predano zavirivati u košnicu pitanja i dolaziti do odgovora, tragati, kreirati. Čovjek motiviran znatiželjom, a dodamo li mu i bezgraničnu maštu, otkriva mnogo dobrih, novih i vrijednih stvari za bolji i ljepši život. Znatiželja nas vodi mudrosti i snazi. Hrabri i odvažni ljudi, znatiželjni su ljudi. Kad se izgubi znatiželja, dobiva se starost bez obzira na životnu dob. Zbog toga nam znatiželja pomaže da ostanemo mladi duhom i da letimo šireći horizonte. Želja za istraživanjem svijeta i pojava oko nas mora početi s odbacivanjem stajališta da je sve što je osobi potrebno, već poznato. Jeste li znali da je znatiželja nedavno potvrdila tezu da su Vikinzi otkrili Ameriku oko 500 god. prije Kolumba novom tehnikom datiranja oslanjajući se na solarne oluje? Znatiželja predstavlja prekretnice za čovječanstvo, mijenja zemljopisne karte, pomiče granice.
Znatiželja bi nam trebala pomagati da se bolje nosimo s promjenama, u donošenju odluka, u smirivanju sukoba i žestokim raspravama zbog veće empatije prema drugim osobama. Znatiželja rađa znatiželju, sa znatiželjom rastemo i mi, razvijamo dubinu i bogatstvo našeg postojanja. Pračovjek se sigurno pitao kakav će biti svijet za 500 godina, isto kao što se i mi danas znatiželjno pitamo kakav će biti taj isti svijet u dalekoj budućnosti kad nas ne bude. Nažalost, to nikada nećemo saznati. No, možda će se netko i probuditi za 500 godina jer, ne zaboravimo, čovjek je napredovao na svim poljima ljudskog djelovanja, pa tako i u medicini.
I je li znatiželja ubila mačku?
Na početku četvrtog razreda, zbog pripreme za maturu, dvoumila sam se hoću li nastaviti pisati kolumnu. Iz znatiželje sam nastavila jer sam željela znati kakve bih još sve tekstove mogla napisati, o čemu još mogu sve naučiti te kamo me to sve može dovesti. Duboko motivirana i puna energije prelistavala sam razne knjige, „kopala“ po internetu, istraživala, tražila poveznice na zadane si teme, postavljala pitanja gosp. Guglu koji je ponekad bio zbunjen pred mojom istinskom znatiželjom. Ali, ne postoje glupa pitanja jer nas svako pitanje približava prosvjetljenju. Iz hrpe razbrkanih informacija stvorila sam svoje tekstove, upotrijebila maštu te istraživanjem došla do novih saznanja do kojih možda ne bih došla da nisam nastavila pisati.
Hvala Bogu, živimo u dobu u kojem se ženskoj radoznalosti više ne pridaje u tolikoj mjeri negativno značenje te me se ne naziva zabadalom, a u selu tračericom. Važno je uvijek zadržati znatiželju u nama, makar samo onu koja nas je navela da slušamo iza vrata (iako je neki put bolje za nas da ne znamo neke stvari) ili onu veću, da otkrijemo Ameriku. Iako nikada nećemo moći spoznati, saznati i naučiti sve, te se gladi ne trebamo i ne smijemo nikada osloboditi. Čovjek je sve inteligentniji te uživa više nego ikada prije, a sve zahvaljujući svojim precima koji su mu to omogućili. Možda se baš ne treba ponositi izumom atomske bombe i, nažalost, njezinom zlouporabom, ali kako je sve stvoreno s razlogom, mora naučiti biti strpljiviji jer možda će mu trebati protiv nekog zla koje će napasti svekoliko čovječanstvo. Tu se znatiželjno vraćamo pitanju: „Jesmo li doista sami u svemiru?“
Čovjek je evoluirao, a prepredena je mačka uz njega naučila biti opreznija. Na kraju se pametnica udomila u njegov topli dom instinktivno znajući da, osim što pazi na svoju djecu, pazi i na nju jer je stavio zaštitu na utičnice.
P. S. Nadam se da ste sa znatiželjom pročitali kolumnu do kraja i da sa znatiželjom čekate sljedeću, kao i ja.
– ILUSTRACIJA: Mia Šantek, 3. G
