Sloboda je zakon! Vrijedi li i obrnuto? Zakon je sloboda?! Nije li sloboda samo obmana, utopija jer je ograničena zakonima, pravilima, normama, cenzurama nasuprot svakodnevnim nametnutim reklamama na internetu koje ne želim vidjeti, a kamoli otvarati, i tko zna čime sve ne? Jesmo li uistinu slobodni ako ne možemo činiti sve što želimo, kada želimo i kako želimo? Ili je sloboda u tome da ne moramo činiti ono što ne želimo jer je to naše etičko pravo?
S druge strane, ne bismo li svi bili slobodni kada bismo se pokoravali zakonima i određenim pravilima? Znači li da smo slobodni, samo ako nismo zarobljeni, iza rešetaka, u okovima ili u nekom logoru? Do kud seže naš prostor slobode? Je li omeđen vidljivom granicom ili skrivenim (ne)zdravim razumom? Mnogo upitnika. Uh! Sloboda nije tako jednostavna kao što sam mislila. Ipak, možda je samo život komplicira, možda je jednostavnija nego što trenutno mislim.
Krvava cijena koju su branitelji platili za slobodu
Bit ću toliko slobodna i zaključiti da većina nas na spomen riječi sloboda prvo pomisli da se netko ne nalazi iza rešetaka zatvora ili da nečija domovina nije vezana okovima za neprijatelja. Od Starog kroz Novi vijek vodili su se mnogobrojni ratovi. Sloboda je često bila uzrok revolucijama te utjecala na razvojni tijek društva i svijeta u cjelini. Oduvijek se cijenila sloboda, i poštovala, i svi su joj se klanjali, a ne neprijatelju. Odgovorna i hrabra srca kopirala su se bez greške još od doba Mojsija koji je izbavio svoj narod iz ropstva, kroz doba vitezova, preko govora Martina Luthera Kinga I Have a Dream, pa sve do danas. Štoviše, tuđa izborena sloboda inspirirala je druge da budu hrabriji i odgovorniji, da ojačaju svoje „utvrde“, da potraže pomoć, a ne da razmišljaju o bijelim zastavicama.
Zahvalna sam svim našim hrvatskim braniteljima, i klanjam im se, što danas mogu bez straha pogledati u nebo dok njime kruže avioni. Cijena koju su platili za to bila je, nažalost, krvava. Moj je prostor slobode kretanja, što se njih tiče, ogroman, i tu svaka nedoumica po pitanju: jesam li slobodna, prestaje. Ja sam slobodna! Hrvati su slobodni! Mi smo slobodni kao ptice na grani! Sama riječ sloboda, oslobađa. Sloboda je moć, ideja, stanje, sloboda je sila duha neuskraćena sviješću. Suosjećam sa svakim živim bićem koje ne posjeduje moć slobode življenja dostojna čovjeka, posebno s ukrajinskim narodom koji je svoju slobodu samostalnog djelovanja morao potražiti izvan svoje domovine.
Drskost pojedinca, a ne sloboda
Sloboda za svakoga od nas podrazumijeva različita stanja i osjećaje. Sloboda se ne može točno definirati i svatko ju drugačije zamišlja. Ako imaš slobodu kretanja, pomisliš na slobodu govora ili mišljenja, odijevanja, izbora, odlučivanja, slobodu ovoga, slobodu onoga. Za slobodnu su osobu pojmovi potrebe za kontrolom i ograničavanjem nepoznati. Slobodna osoba poznaje samo slobodu, slobodnu volju, život bez straha. Znači li to onda da nitko od nas nije slobodan? Zar nisam slobodna? Da, nisam, ako slobodu promatram kao apstraktnu bez ikakvih ograničenja i imala bi smisla ako bih živjela sama. Očigledno ograničenja i neka pravila postoje kako bih mogla biti u suživotu s drugim ljudima, kako bi oni bili zaštićeni od moje prevelike slobodne volje, a ujedno i ja od njihove.
Sloboda nije stanje kada mogu raditi sve što hoću i kada mi nitko ništa ne može jer ipak imam moralnu slobodu. Ne mogu biti samovoljni pojedinac koji egoistički gleda samo na sebe želeći se ostvariti bez drugih i na račun drugih. Nastale bi svađe i kaos, nastao bi rat kao što smo svjedoci da je zbog pojedinca nedugo i nastao. To će ponovno globalno utjecati na razvojni tijek društva i svijeta u cjelini, koji se moraju znati kolektivno oduprijeti slobodi pojedinca, a koja negativno utječe na slobodu cijeloga svijeta, pa tako i moju. To je iskorištavanje moći, to je drskost pojedinca, a ne sloboda. Da sam slobodna, daje mi osjećaj nedoživljavanja normi kao tereta. Iako se ponekad potrebno pobuniti, ne mogu stalno biti nečija ovca. Ne smijem niti ne želim slobodno misliti da se mogu ostvariti u iskorištavanju drugoga, ali niti u isključivom kruženju oko sebe same. Drugi su mi ljudi potrebni, kao i ja njima. Imam duhovnu slobodu odlučivanja kako ću se razvijati pa tako imam slobodu odbiti da psujem i pušim, da se drogiram ili opijam, da kradem ili ubijam (van svake pameti) jer ću tako ostati bez svoje slobode.
Poslušnošću zadržavam svoju slobodu
Iako sam punoljetna, još uvijek ovisim o svojim roditeljima i ne mogu se baš slobodno ponašati kako mi pada na pamet. Vezana sam za njih dok se ne osamostalim. Poslušnošću zadržavam svoju slobodu iako se na prvi pogled čini da mi je uskraćena. Učim biti čovjek, biti slobodna uz traženje kompromisa, naći se negdje u zlatnoj sredini. Punoljetnošću sam dobila neke slobode kao npr. glasanje na izborima, odlučivanje o cijepljenju, samostalnu vožnju automobilom, neograničene noćne izlaske, ali time i veće odgovornosti.
Svaka moja sloboda ima i svoju cijenu, a to me podsjetilo da nemam financijsku slobodu jer je nisam tantijemski naslijedila rođenjem. Veću slobodu dobit ću i kada konačno bude proglašen kraj korondemije. No, imam slobodu birati svoje prijatelje, slušati glazbu koju želim i uz nju rastegnuti subotnje i nedjeljno jutarnje izležavanje, eksperimentirati na modnom polju kako bih pronašla svoj stil. Ljeti imam slobodu izaći na ulice u kratkoj haljini na naramenice, nabaciti parfem dok arapske nenaparfemirane žene čedno, ali ponosno, izlaze u burkama otkrivajući tek oči, a ja uslijed zime imam slobodu skrivati kapu u torbi jer mi, eto, baš kvari frizuru. I dok se ja osjećam slobodnije od njih, skromne islamske žene smatraju da su to one jer se ne moraju pokazivati strancima, već samo bliskim osobama. Možda bih se i ja osjećala slobodnije kada mi moj um ne bi diktirao potrebu svidjeti se drugima, isto tako vezivati se za neke stvari. Ipak, u određene ustanove, pa tako i školsku, nemam slobodu doći obučena u prekratko te otkrivenih ramena.
(Ne)slobodna u školi
No, sloboda mi je dana u izboru srednjoškolskog obrazovanja, ali nemam slobodu birati predmete koji će mi više trebati u daljnjem fakultetskom obrazovanju pa moram slušati neke predmete, a da me uopće ne zanimaju ili ih dalje neću ni imati. Sloboda literarnog izražavanja vremenski mi je ograničena pri pisanju zadaćnice iz Hrvatskog jezika te ne mogu uvijek postići kreativno nadahnuće u dva školska sata. Kada sam radila novinarski rad za LiDraNo, imala sam problema u njegovu realiziranju pa sam htjela poslati jedan već gotov literarni rad, ali nisam mogla jer sam već bila prijavila novinarski.
Imam slobodu reći sve što hoću, ali nisam toliko slobodna reagirati instinktivno i nepromišljeno kršeći bonton. Obzirnija sam, manje slobodna, ali opet slobodna jer je to moja volja. Možda su mi misli jedino slobodne, a opet je većina njih neslobodna jer ostaju u mojoj glavi. Ipak, jednu ću misao osloboditi: Srednja škola Zlatar, molim te da se u ovim hladnijim mjesecima što duže osjeti toplina radijatora.
Začarani krug slobode
Mi u Hrvatskoj po rođenju smo slobodni i odgovorno slobodno živimo prema pravilima koja ćemo vjerojatno učiti cijeli naš život i pokušavati ih poštovati jer, dok se god dobro igramo, u igri smo, slobodni smo, ispunjavamo svoje potrebe neograničavajući tuđe jer moramo dozvoliti da i drugi postoje u svojoj vrijednosti. Dar slobode ne smije se iskorištavati. Pravila su zakon! Zakon je sloboda! Sloboda je zakon! I sve se vrti u krug, u začaranom krugu koji je zatvoren. Znači, nije slobodan. No, u tom smo krugu sigurni i slobodni. (Ne)slobodni u slobodi.
– ILUSTRACIJA: Mia Šantek, 3. G
