Vrijeme zasigurno leti, a moderan svijet traži od nas toliku uključenost i učinkovitost da je teško pronaći vremena za predah. No, u svoj toj užurbanosti postoji mjesto koje je pobijedilo zakone fizike i u kojem vrijeme stoji i ne mari ni za što. Svi koji su barem jednom putovali vlakom, mogu potvrditi – Hrvatske željeznice prenose jednu važnu poruku: u ubrzanom svijetu valja katkad usporiti.
Povratak u doba bana Khuena Hedervaryja
Hrvatska željeznička mreža broji 2617 kilometara pruga, 546 kolodvora i neodoljivo estetičnih stajališta koji svojim izgledom oduzimaju dah. Hrvatska svakako ima i vlakove – od onih opremljenih WC-om, kamerama i utičnicama za punjenje mobitela do onih koji vas vraćaju u doba bana Khuena Hedervaryja. Infrastruktura propada i neki zato veću zaradu vide u prodaji svega u staro željezo. Putnika je sve manje, a iako su gradovi i mjesta i dalje jednako udaljeni, putovanja su sve duža. Zato treba biti oprezan pri odluci da svoje vrijeme stavite u ruke Hrvatske žalosti.
U vlaku ste često obaviješteni da kartu inače treba kupiti na kolodvoru, a na većini kolodvora mjesto za prodaju karata uvijek je zatvoreno. Tada je jedino što vam preostaje uprti pogled u rode koje imaju gnijezda na dalekovodima i pitati se mogu li one osim djece donijeti i karte.
Brzi i žestoki u izdanju Hrvatskih željeznica
Vlakovi u Hrvatskoj nisu baš toliko brzi ni žestoki. Trenutno je najveća dopuštena brzina na dijelovima željezničke mreže 160 km/h, ali u stvarnosti su brzine drastično manje. Na nekim dijelovima vlakovi iz sigurnosnih razloga užasno uspore da vas podsjete kako uvijek možete nabaviti konja i brže doći do željenog odredišta. Redovite dvadesetominutne stanke na stajalištima daju vam vremena da proučite blagodati okolnih šuma i njiva, inspirirate se uređenjem tuđih dvorišta ili u obližnjem potoku umočite noge…
Zalutate li slučajno u Kinu, vidjet ćete posve drugačiju situaciju. Ondje se možete provozati najbržim vlakom na svijetu – šangajski maglev vlak dostiže impresivnu brzinu od 460 km/h. Općenito su maglev vlakovi veliki hit i ekološki najprihvatljivija verzija prometovanja željeznicom jer koriste iznimno snažne elektromagnete te na neki način lebde na tračnicama. Hrvatski su vlakovi daleko od toga da počnu lebdjeti, ali zbog vječitih radova na pruzi putnike često premještaju u buseve pa zbog nagle promjene brzine možete steći dojam da određeni dio puta svakako letite.
Pomalo je iznenađujuće da nakon Kine najbrže vlakove u svijetu ima – Italija, a za vratom joj pušu Francuzi, dok u Njemačkoj možete jurcati zapanjujućom brzinom od čak 330 km/h. Ne smije se zaboraviti ni na Japan koji je poznat po svojim brzim i točnim vlakovima. Zato je, u slučaju da ovaj članak čita Japanac koji zna hrvatski, najbolje ostati kratak i jasan kada je riječ o (ne)točnosti hrvatskih vlakova – ovdje se kašnjenje vlaka od 20 minuta zapravo smatra brzim dolaskom vlaka na određeni kolodvor.
Nama se nikud ne žuri
Međutim, ne možemo ni na sve gledati tako crno, ipak vlakovi u Kini dođu s jednog kraja države na drugi za isto vrijeme kao i u Hrvatskoj. Posljednjih se godina najavljuju i velika ulaganja u željeznice, a pokrenut je i tzv. pilot-projekt čiji naziv baš podsjeća na željeznički javni prijevoz. Do 31. prosinca 2024. omogućuje svim učenicima i djeci besplatna neograničena svakodnevna putovanja vlakom.
Iako mali, značajni su to pomaci koji upućuju na neku svjetliju budućnost i možda ćemo jednom čak i doći do japanske točnosti ili maglev vlakova, ali sadašnja situacija govori isto kao i popularna pjesma – nama se nikud ne žuri.
– FOTO: Krešimir Varga, NAPOMENA: članak je izvorno objavljen u tiskanom izdanju šk. lista KAP (br. 10, rujan 2023.)