Najmasovnija nacionalna manifestacija koja promiče knjigu i čitanje Noć knjige održava se 12. godinu zaredom, od 21. do 23. travnja, s gotovo 1200 programa i akcija diljem Hrvatske. Ovogodišnja manifestacija temom Sanjaju li roboti električne knjige? propitkuje fenomen umjetne inteligencije, koja polako, ali sigurno, unosi promjene u poimanje umjetničkog, pa onda i književnog stvaralaštva, namećući pitanja vezana uz originalnost, autorstvo i autorska prava, ali nudeći i rješenja koja čovjeku mogu biti od pomoći – pa i pri čitanju knjiga.
Povodom obilježavanja Noći knjige, u suradnji sa školskom knjižnicom, donosimo dva eseja na temu Sanjaju li roboti električne knjige? od oko 300 riječi. Jedan je esej napisala naša glavna urednica Lana Brčić iz 3. G, a drugi umjetna inteligencija ChatGPT. Pozivamo vas da ispunite anketu i odgonetnete tko je autor kojeg eseja.
Prvi esej
Sanjanje o knjigama jedno je od najljepših iskustava čitanja. Sposobni smo razviti emocionalne veze s likovima i radnjom u knjizi, što često pridonosi stvaranju jedinstvenih slika u glavi i bogatog unutarnjeg svijeta. S razvojem tehnologije i umjetne inteligencije, postavlja se pitanje mogu li roboti sanjati o elektroničkim knjigama na isti način kao što to rade ljudi?
Roboti su programirani za izvršavanje zadataka i njihova funkcija nije emocionalno povezivanje sa sadržajem knjiga. Međutim, s razvojem umjetne inteligencije, postoji mogućnost da roboti dobiju sposobnost razumijevanja sadržaja i stvaranja jedinstvenih interpretacija teksta. Algoritmi strojnog učenja mogli bi se koristiti za obrađivanje podataka i stvaranje novih kreativnih ideja. Emocionalna povezanost s knjigama također je važna za sanjanje. Čitanje fizičkih knjiga na papiru donosi jedinstvenu interakciju s tekstom i poseban osjećaj držanja knjige u rukama. Elektroničke knjige su praktičnije i dostupnije, no ne pružaju istu vrstu emocionalne veze s tekstom kao fizičke knjige. Ljudi stvaraju veze s likovima, pričama i temama koje čitaju, no pitanje je mogu li roboti razviti emocionalnu vezu s tekstom? Iako roboti mogu razumjeti značenje riječi i slika, trenutno ne mogu doživjeti emocije i interakcije s drugima na način na koji to čine ljudi.
U konačnici, sanjanje je složen proces i iako roboti mogu razumjeti informacije, čitanje knjiga i sanjanje o njima ostaju u domeni ljudskog iskustva. Dok se tehnologija nastavlja razvijati, možda ćemo u budućnosti vidjeti robote s naprednijom sposobnošću za razumijevanje sadržaja i povezivanje informacija, no trenutno su emocionalne veze i sanjanje o knjigama i dalje rezervirani za ljude.
Drugi esej
San, misao, ideja, provedba – to su pojmovi koje smo do nedavno povezivali isključivo sa živućim ljudskim bićima, no što kada bi se opseg tih sposobnosti proširio na nešto nadljudsko? Zahvaljujući usponu umjetne inteligencije, osim susreta pri posluzi u restoranima, uskoro bismo se s robotima mogli susretati i pri buđenju. Budući da zamjenjuju sve više uobičajenih ljudskih aktivnosti, zašto ne bi preuzeli ulogu nečijeg cjeloživotnog partnera; u dobru i u zlu? Zaista prateći njihov razvoj u različitim područjima, u ovom slučaju literarnom, postavlja se pitanje otkud uzimaju spisateljske sposobnosti te sanjaju li roboti električne knjige?
Kada su u neradnom stanju, isključeni te u kontaktu ni s kim, koriste li i oni poput ljudi slobodno vrijeme za nadoknađivanje izgubljenog sna? Na pogled oka su statični, no što se u stvarnosti zbiva unutar mehanike robota? Ljudski je mozak aktivniji noću nego danju, a ta je činjenica ujedno i odgovor na pitanje zašto sanjamo. S obzirom na to da robot ne bi mogao funkcionirati bez softvera, softver možemo nazvati njegovim mozgom. To je dio koji se može nadograđivati i ažurirati te bismo mogli pretpostaviti kako to radi sanjajući jer ako se ljudi probude iz sna s pričama vrijednih nekoliko listova papira, zašto isto ne bi učinili i roboti? Također ih karakterizira njihova mogućnost ispunjavanja svake ljudske naredbe pa tako i realiziranje nečije zamisli. Pritiskom nekoliko tipki robot projicira priče nastale u njegovim snovima, drugim riječima: mijenja vlastite postavke privatnosti s privatnog na javno.
Ljudi, za razliku od robota, imaju izbor zadržati svoje usnule priče na jastucima, no kada bi roboti učinili isto, ljudski bi se trud manje cijenio. Ipak je i dalje najbitnije prepoznati kvalitetu rada u koji uložen trud pripada čovjeku, no svaki put kada ćete ubuduće isključivati svoje računalo, sjetite se da upravo u tome trenutku kreće sanjanje vašeg idućeg školskog eseja.
