Samoća primarnih brojeva/La solitudine dei numeri primi (knjiga 2008., film 2010.) – Paolo Giordano mladi je talijanski pisac, po zanimanju fizičar, a ovim svojim prvim romanom pokazao je izniman talent za pisanje i psihološko portretiranje.
Težak teret krivnje i odgovornosti
Primarni brojevi oni su prirodni brojevi, veći od nule, koji su djeljivi s 1 i sa samim sobom.
Alice i Mattia dvije su usamljene jedinke rastrgane prošlošću i dubokom dramom unutar sebe, ponorom u koji odrastanjem sve dublje upadaju. Alice je kao mala djevojčica doživjela nesreću na skijanju i ostala hroma. Na skijanje ju je tjerao otac kojem se Alice nije znala suprotstaviti, kao ni drugima. To je njezin problem. Gubi se u odlukama drugih ljudi, nema snage za uspostavljanje vlastitih jasnih stavova i rješavanje trenutnih problema, koji zatim, slažući se, postaju ogroman teret koji je kasnije gura u samoću i anoreksiju. Prije nesreće jednostavno je trebala na wc, ali suočena s očevim oduševljenjem mogućnošću njezina skijaškog napretka, samo je šutjela.
Mattia u dobi od 8 godina mora biti muškarac koji brine o retardiranoj sestri blizanki. Roditelji su u svom razočaranju pred dječaka postavili teret krivnje (jer je on rođen normalan i time je nekako oštetio sestru) i prevelike odgovornosti (mora brinuti o smirivanju sestre jer je njima to prebolno). Mattia samo želi biti po prvi put na dječjem rođendanu bezbrižan i neosramoćen sestrinim nenadanim ispadima (uglavnom kad se nečega preplaši). Donosi impulzivnu dječju odluku i ostavlja je samu u parku. Kasnije, vraćajući se ranije od ostalih s rođendana, traži sestru, ali nje više nema. Nikad nije nađena, ni živa ni mrtva. Kao što se Alice nosi sa svojom hromošću stalno popuštajući i vežući se uz djevojke koje je zlostavljaju u školi, a kasnije uništavanjem vlastitog tijela anoreksijom, Mattia se ozljeđuje režući ruke, vrlo malo komunicira s okolinom i živi u crno-bijelom svijetu matematike.
Istovremeni osjećaj bliskosti i međusobne udaljenosti
On je odbijao svijet, a ona se osjećala kao da svijet odbija nju. Poslije su primijetili da tu i nema neke razlike.
U tinejdžerskoj dobi počinje njihov neobičan i dramatičan odnos koji je i filmom sjajno dočaran. Jedini su koji se donekle mogu međusobno razumjeti (Mattia nikome nije povjerio svoj „zločin“ osim Alice), ali nikada se neće spojiti – istovremeni osjećaj bliskosti i međusobne udaljenosti koji je nerješiv – baš kao položaj primarnih brojeva u matematici koja Mattiu sve više zaokuplja.
…to su parovi primarnih brojeva koji stoje vrlo blizu, zamalo jedan do drugoga, ali ipak ih uvijek razdvaja neki parni broj. Kao 11 i 13, 17 i 19, 41 i 43.
Filmska je priča ispričana dijelom retrospektivno, u vremenskim skokovima koji prate različite faze života glavnih junaka i dramatiku ponašanja psihički ozlijeđenih osoba te slijeda njihovih životnih odluka. Mladi talijanski glumci su izvrsni i vrlo uvjerljivi. Po ovome se filmu može prosuđivati knjigu koju učenici mogu posuditi u našoj školskoj knjižnici, kao i u ostalim gradskim knjižnicama.
