Međunarodni dan pismenosti (International Literacy Day) UNESCO-ova je inicijativa, čiji je cilj svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na važnost pismenosti i obrazovanja na globalnoj razini. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, a od 1966. godine redovito se obilježava.
Povodom obilježavanja tog dana, 8. rujna, knjižničarka Silvija Dedović i nastavnica hrvatskoga jezika Martina Sviben pripremile su plakat i informativni tekst kojeg je u jutarnjoj smjeni preko školskog razglasa pročitala učenica Ana Šimunić (3. G), a u popodnevnoj smjeni učenica Sara Gredelj (2. U).
Navedeni tekst prenosimo u nastavku:
– Pismenost je jedno od temeljnih ljudskih prava, a obuhvaćeno je pravom na obrazovanje te predstavlja temelj za stjecanje znanja, osobni razvoj pojedinca i napredak društva u kojem živimo. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine u Hrvatskoj je bilo nešto manje od 0,1 % nepismenih, a u svijetu je postotak znatno veći, osobito u azijskim i afričkim državama, a većinu nepismenih čine žene.
Pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše. U 21. stoljeću pojam pismenosti obuhvaća šire značenje i uključuje više razine pismenosti u koje ubrajamo npr. informatičku i medijsku pismenost, političku pismenost i drugo.
Kratkim navođenjem temeljnih činjenica želimo istaknuti važnost osvješćivanja raznih obika pismenosti kroz proces cjeloživotnog učenja i naglasiti da je hrvatska pismenost počela u 9. stoljeću kao trojezična (staroslavenski jezik, starohrvatski i latinski jezik) na trima pismima (latinici, glagoljici i ćirilici), a prevladala je latinica.
Veliki su ljudi naše jezikoslovne i književne povijesti uložili dio svog života u napredak hrvatske pismenosti u nezahvalnim stoljećima diktature negdašnjih država koje su svojatale hrvatski teritorij. Iz poštovanja prema njima, hrvatskoj kulturi i identitetu, nastavimo njegovati lijep hrvatski jezik u svim njegovim oblicima, ne shvaćajmo ga olako, njime mislimo, sanjamo i izražavamo se. Posebno osvijestite činjenicu da živimo u dijelu svijeta u kojem nam je kroz školovanje omogućen rast i osobni razvoj. –
