– Crtanjem se bavim od kad znam za sebe, jer smo svi kao klinci nešto po papiru škrabali i bojali. – kaže Nika Meštrović, učenica četvrtog razreda opće gimnazije. Njezin omiljen hobi je crtanje, a da su njezine ilustracije ipak nešto više od običnog škrabanja i bojanja na papiru, dokazuje i prva nagrada za strip na temu Strava, strah, užas, kraj! koju je nedavno osvojila na natječaju SFERICA oduševivši žiri crtežom i pričom.
– Kroz cijelu osnovnu školu crtanje kao hobi nikada nisam ozbiljno shvaćala. Ponekad sam nešto doma crtala, ali je to postajalo sve rjeđe kako se bližila srednja škola. Imam i datum koji smatram tim svojim malim “preokretom” u životu, 16. studeni 2020., kada sam se odlučila da je to ipak nešto u čemu stvarno uživam i s obzirom na to da vještine ne budu pale s neba, da bih se mogla primiti papira i olovke. – pojašnjava Nika koja se crtanjem ozbiljnije počela baviti prije dvije godine.
Za stil kojim trenutno crta i slika kaže da nema neki službeni naziv. Karakteristika je njezinih radova da su šareni, ali se trudi da boje uvijek budu čim čišće, makar se i to mijenja ovisno o onome što crta. Najviše je privlače anime (japanska animacija), manga (japanski stripovi) i manhwa (korejski stripovi), a inspiraciju često pronalazi u stripovima i serijama koje je pogledala.
Među mladima postoji stigma oko animea i mange
– Mangaka (op. ur. manga umjetnici) koje stvarno moram izdvojiti kao one koje smatram najbrilijantnijima definitivno su Sui Ishida, Hajime Isayama, pokojni Kentaro Miura, Gamon Sakurai, Takehiko Inoue i Boichi. Njihove mange stvarno su remek-djela i jako mi je žao što među našim vršnjacima postoji ta određena stigma oko animea i mange. – ističe Nika te pojašnjava zbog čega dolazi do te stigme: – Kultura se uvelike razlikuje od naše i, naravno, drugačiji je jezik, ali to nije nešto što bi nas trebalo spriječiti u uživanju u svemu što strani mediji nude. Od glazbe, književnosti, umjetnosti pa do animacije, Japan isto nudi kvalitetna djela za koja smatram da bi im se trebala dati prilika, a isto vrijedi i za druge zemlje.
Za crtanje koristi sve što joj dođe pod ruku: – Volim eksperimentirati sa svim tehnikama, pa tako imam periode gdje koristim bojice, pa vodene, uljane i akrilne. Trenutno sam se opet prebacila na vodene boje, iako ne crtam ništa vezano za anime. A koliko mi vremena treba za jedan crtež? To ovisi o stvarno puno faktora – koncentraciji, drugim obavezama, inspiraciji i sl. Doduše, nakon crtanja mange za natječaj zaključila sam da mogu napraviti po stranicu stripa na dan, premda mi za nešto kompliciranije i detaljnije treba oko dva tjedna.
Upravo je ta manga nagrađena na ranije spomenutom natječaju SFERICA. Iako je nagrađivana i u osnovnoj školi, na stvaralačke natječaje se ne javlja baš često jer, kako kaže, ne voli zadane teme: – Preferiram imati slobodu kod osmišljavanja ideje rada, a i pritisak zbog vremenskog roka smanjuje motivaciju da se prijavim s nekim crtežom, kao i manjak vremena zbog škole.
Strah od crtanja originalnih radova
Za kraj smo pitali Niku što bi savjetovala svojim vršnjacima koji bi se htjeli uputiti u crtanje pa ističe: – Dobro crtati nije talent, nego vještina. Uči se vježbom, nitko se nije rodio kao Picasso ili da Vinci, nego je uložio godine da izbrusi svoje sposobnosti. Brojni su se ljudi vrlo kasno počeli baviti umjetnošću i to nije usporilo njihov napredak. Naravno, svaka osoba je bolja u nekim drugim područjima koja su potrebna za crtanje, od percepcije prostora do dobrog razlikovanja i odabira boja, ali sve je to nešto što možemo unaprijediti.
– Precrtavanje i gledanje drugih djela nije grijeh niti nešto loše, jer upravo promatranjem i analiziranjem drugih umjetnika možemo i sami steći vještine. Tu ne mislim na precrtavanje nečije slike i uzimanjem autorskih prava za sebe, već gledanjem drugih za inspiraciju i ako upotrijebimo već nečije elemente sa slike, trebamo osobu pitati za dopuštenje ili dati drugima na znanje tko je originalni autor bio. Kao što je vidljivo iz slika, to govorim iz osobnog iskustva. Premda većina slika nisu potpuno originalne osim bojanja ili eventualno poze, dok sam ih crtala kroz ove dvije godine sam stvarno puno toga naučila, od teorije boja do proporcija. Uvijek sam imala taj određeni strah od crtanja originalnih stvari bez primjera te sam to dosad izbjegavala, misleći da nikad neće dobro ispasti niti se nekome svidjeti. Nakon crtanja prije spomenute mange sam zapravo shvatila koliko je to bezvezan stav bio, jer niti nije bilo toliko strašno, niti osobno ne mislim da je loše ispalo. – opisuje ova sedamnaestogodišnja kreativka kako je nadišla strah od crtanja originalih radova.
– Stoga, okružite se velikim umjetnicima, videima na YouTubeu koji su zapravo poprilično korisni, Pinterest neka vam bude najbolji prijatelj i nemojte se dati zaustaviti. Oni koji vas sputavaju su najčešće ljubomorni na vašu volju za napretkom i njihovo mišljenje doista ne treba uvažavati. Želim vam svu sreću na vašem putovanju, napredak možda neće biti odmah vidljiv, ali bez brige, ništa neće biti uzalud. – zaključuje Nika.
