STEM je jedna od onih kratica koju, posebice u 21. stoljeću, možemo čuti sve češće. Zadatak joj je objediniti znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku te nigdje ne sadrži opis „samo za muški rod“. Međutim, čini se kao da je upravo ovaj opis nevidljiva sastavnica kratice, jer STEM područjima uvelike dominiraju muškarci. Zašto je zainteresiranost djevojaka za STEM područja mala ili opada nakon određenog razdoblja? Zašto postoji tako velika razlika u zastupljenosti muškaraca i žena u STEM-u?
Brojne prepreke na putu do uspjeha
Društvo kao odgovor i opravdanje na ova pitanja pruža uvriježeni stav i uvjerenje da su žene jednostavno prirodno sklonije društvenim ili humanističkim zanimanjima dok su muškarci naklonjeniji zanimanjima u STEM područjima. No, upravo ovakav način razmišljanja čini da se neprestano vrtimo u krug. Ako se ovakav stav neprestano ponavlja, otklonit će i postojeće interese i uzrokovati da žene onda STEM uistinu prestane zanimati. Ako se žena ipak zainteresira za STEM i odluči na karijeru u tom području, na putu do uspjeha mora prijeći brojnije prepreke. Mora se više dokazivati jer se nerijetko događa da je shvaćena neozbiljno ili nije shvaćena uopće te je uvjerena da njezino mišljenje vrijedi manje. Sve ove prepreke često su uvjetovane samo rodom.
Općenito, okolina interese žena i muškaraca od najranije dobi preusmjerava u „ispravnom smjeru“. Najčešće započinje tako što dijeli stvari u dva svijeta – muški i ženski. Boje, odjeća, aktivnosti, ponašanje, čak i igračke, okolina podijeli prema rodu. Upravo se postojanjem rodnih uloga i određenih društvenih predrasuda stvara okruženje u kojem djevojka ni ne može razviti interes za STEM područje jer je rijetko izložena takvim poticajima. Kako onda očekivati veću uključenost djevojaka u STEM područja ako zbog navedenih društvenih problema i neizloženosti većina njih neće ni znati što znači ova kratica?
Problem koji je potrebno sasjeći u korijenu
Pozitivnoj promjeni i većoj zainteresiranosti djevojaka uvelike može pridonijeti organiziranje raznih radionica radi informiranja, novčani poticaji i sl. No, potrebno je sagledati širu sliku i problem sasjeći u korijenu. Krajnje je vrijeme da si oduzmemo pravo odlučivanja koje je zanimanje muško, a koje je žensko. Važno je da i žena i muškarac budu jednako upućeni u sva zanimanja kako bi pronašli ono za koje znaju da im najviše odgovara. Bez neodobravanja i bez predrasuda okoline. Bez neprestanog dokazivanja, jer već i samim promatranjem prisutnosti i uspjeha žena u raznim znanstvenim područjima tijekom povijesti, jasno vidimo kako ono nije potrebno.
Iako prisutne u mnogo manjem broju, što se tiče kvalitete i kreativnosti, njihov rad nikad ni po čemu nije zaostajao za postignućima muških kolega. Od Marie Curie, koja je zahvaljujući doprinosima u fizici postala prva žena dobitnica Nobelove nagrade, Katherine Johnson, matematičarke čiji su izračuni bili presudni za uspjeh prvog i kasnijih letova u svemir, prve programerke Ade Lovelace, sve do francuske matematičarke, fizičarke i filozofkinje Marie-Sophie Germain, koja je i sama u svoje vrijeme objasnila da nije toliko važno tko dođe do ideje, već je značajno koliko daleko ta ideja može dogurati.
– FOTOKOLAŽ: digitalna redakcija
